Međunarodna telekomunikacijska legislativa u širem smislu obuhvaća sva ona pitanja koja su u neposrednoj vezi s telekomunikacijskim prometom u svijetu, a njezine odredbe su sadržane u međunarodnim ugovorima i uglavnom su usvojene u nacionalnim zakonodavstvima pojedinih država.
Međunarodna i nacionalna telekomunikacijska legislativa uređuje pravne odnose koji nastaju u okviru telekomunikacijskog prometa, primjerice: namjena frekvencijskih pojaseva pojedinim radiokomunikacijskim službama, regijama i zemljama, zaštita od radiosmetnji, međunarodna suradnja, problemi prava zemalja na lereslrijalni i svemirski prostor, eksploatacija svemirskih telekomunikacija itd.
Međunarodni ugovori kao što su Statut i Konvencija Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) reguliraju određena prava korisnika u javnom telekomunikacijskom prometu putem odnosa između zemalja Članica ITU-a, te korisnika telekomunikacijskih usluga i nacionalnih telekomunikacijskih administracija. Međunarodni ugovori u telekomunikacijama se vezuju i uz satelitske telekomunikacijske organizacije. Ti ugovori također predviđaju i rješavanje eventualnih sporova među državama, koji se najčešće javljaju zbog različitih tumačenja pravnih odredaba. U načelu se sporovi uvijek nastoje rješavati mirnim putem, a u suprotnom, putem odgovarajuće arbitraže.
Međunarodni telekomunikacijski ugovori koje države ratificiraju, imaju prioritet u nacionalnim zakonskim propisima, pa se i ovi propisi moraju uskladiti s međunarodnim odredbama.
Sam karakter telekomunikacijskog prometa, a osobito svojstvo rasprostiranja radiovalova koji se šire globalno, mogućnost odašiljanja i prijama emisija, mogućnost ometanja, svemirske telekomunikacije putem umjetnih satelita, vodi k određenoj specifičnosti telekomunikacija i njezine legislative. Zračni i svemirski prostor kao medij u kojemu se rasprostiru radioval-ovi predodređuje te specifičnosti. Naime, spoznaja o širenju elektromagnetskih valova kroz zračni prostor omogućila je da se taj prostor rabi za telekomunikacijski promet. Kasnije se ustanovilo daje i svemirski prostor pogodan /a širenje radiovalova te je došlo do uspostavljanja svemirskog telekomunikacijskog sustava pomoću umjetnih Zemljinih satelita. Ako se uzme u obzir brzina širenja radiovalova (300000 km/sek) koji ne poznaju nikakve državne granice, te komunikacije putem satelita, onda pojam o specifičnosti telekomunikacijske legislative još više dolazi do izražaja.